Broj vezova u marinama i lučicama ni približno ne zadovoljava potrebe sve većeg broja ljudi koji bi željeli imati svoj brod, a ta je oskudica ponude osobito eskalirala posljednjih desetak godina u kojima je došlo do velikog buma nautičkog čartera. Brojne flote plovila za najam što su se iz cijele Europe slile na Jadran zauzele su sve slobodne kapacitete marina, ali i pridonijele velikom povećanju cijene veza.

Takva situacija uzrokovala je traženje alternativa, pa se sve više zaljubljenika u more i plovidbu odlučuje za opciju brod na trajleru u mom dvorištu ili za držanje broda izvan sezone u nekoj suhoj marini po znatno nižoj cijeni od morske opcije, a kad dođe vrijeme za ljetne gušte i đite: pali auto i vozi svoj brod do mora.

Spomenuti trend razlog je rastuće popularnosti prikolica za vuču brodova ili trajlera, kako ih ljudi kolokvijalno zovu. Njihova ponuda sve je bogatija i cjenovno raznovrsnija, a zakoni tržišta brzo su doveli i do kupcima prilagođene ponude. Tako su na sajmovima nautike posljednjih godina postali popularni i paketi brod s trajlerom, osobito kada je riječ o gliserima i gumenjacima, po dosta povoljnijoj cijeni nego kada se kupuju odvojeno.

LIMITI TEŽINE

Ako vam se ovakva opcija čini zanimljivom ili planirate postojeći brod sa skupoga morskog veza prebaciti na trajler u dvorištu, valja imati na umu neke zakonske i tehničke limite koji su važni prilikom donošenja odluke o izboru trajlera. Prvo treba znati da s položenom B kategorijom imate pravo automobilom vući prikolicu do 750 kilograma (ukupna težina prikolice plus nosivost), dok je za sve ostale do 3500 kilograma obvezna B+E kategorija.

Kad je riječ o cijenama tehničkog pregleda i osiguranja, one variraju ovisno o masi, odnosno veličini prikolice. Kod lakih prikolica do 750 kg, cijena tehničkog pregleda iznosi oko 450 kuna, a još je važnije što se pregled mora obavljati jednom u tri godine. Kada je, pak, riječ o prikolicama veće mase, od 750 do 3500 kg, tehnički pregled potrebno je obavljati svake godine, pri čemu je i njegova cijena daleko veća, čak 1800 kuna.

Osnovni dijelovi svake prikolice su šasija, osovina ili osovine s kotačima, signalno-svjetlosna oprema s električnom instalacijom, uređaj za priključivanje na vučnu kuku, te vitlo, kotačići i podmetači za plovilo. Većina prikolica ima šasiju izrađenu od čeličnih profila zaštićenih pocinčavanjem ili bojenjem, a tek ih je manji broj izrađen od aluminijskih profila.

Pritom je prednost aluminija u manjoj težini i većoj nosivosti, što posebno dolazi do izražaja kod većih trajlera, jer najveća dopuštena ukupna težina prikolica s mehaničkim kočnicama, koje se mogu vući većim terenskim vozilima ili kombijima, iznosi 3500 kg. Imajući na umu taj podatak, ušteda od dvjestotinjak kilograma na prikolici znači mnogo.

Šasija prikolice, koja se sastoji od okvira i poprečnih rebara, učvršćena je na jednu ili dvije osovine, ovisno o njezinoj veličini i nosivosti. Prikolice s jednom osovinom imaju maksimalnu dopuštenu ukupnu težinu do 1800 kilograma, dok dvoosovinske prikolice mogu imati maksimalnu ukupnu težinu od 3500 kilograma, od čega je korisna nosivost oko 2750 kilograma.

Sve prikolice teže od 750 kilograma trebale bi biti opremljene naletnom kočnicom koja radi po jednostavnom principu. Pri kočenju automobila prikolica se približava vozilu, a mehanizam u prednjem priključnom dijelu prikolice pomiče se prema natrag, zateže sajle i širi kočničke obloge unutar bubnja.

VALJCI I KOTAČIĆI

Za postavljanje plovila, na prikolici moraju biti odgovarajući podmetači koji će ga zadržati u željenom položaju. Postoje dvije osnovne konfiguracije podmetača – puno manjih gumenih kotačića i podmetača, ili dva uzdužna podmetača dužine tri do četiri metra postavljena na razmaku od 150 do 200 centimetara.

Prva se konfiguracija sastoji od centralnih gumenih valjaka koji se nalaze na poprečnim rebrima i služe za preuzimanje težine plovila, te manjih valjaka ili kotačića koji se nalaze na prednjim i stražnjim bočnim dijelovima prikolice za bočno učvršćivanje plovila. Da bi to bilo moguće, ti bočni držači moraju biti podesive visine kako bi se mogli prilagoditi svakom pojedinom plovilu.

Prikolice s valjcima i kotačićima mogu se koristiti i za izravno izvlačenje plovila iz mora na kosinama predviđenima za to, dok se na prikolice s uzdužnim nosačima plovila mogu ukrcati samo dizalicom.

Za navlačenje plovila na prikolicu, učvršćivanje i sprječavanje klizanja prema naprijed, služi vitlo na uzdignutom nosaču s podesivim položajem. Važno je napomenuti da se na prikolicama s valjčićima plovilo može uz pomoć vitla pomaknuti prema naprijed u slučaju da plovilo nije idealno ukrcano, dok na prikolicama s fiksnim uzdužnim nosačima treba točno namjestiti plovilo pri ukrcaju, jer naknadne korekcije položaja bez dizalice nisu moguće.

Svaka prikolica, da bi bila tehnički ispravna za cestu, mora imati i propisanu svjetlosnu signalizaciju, koja se sastoji od pozicijskih i stop svjetala, žmigavaca i svjetla za osvjetljenje registracijske pločice na stražnjem dijelu, te gabaritnih svjetala koja se, ovisno o veličini prikolice, nalaze na prednjoj strani blatobrana, bokovima šasije te rubovima stražnje ploče sa svjetlima.

Kako bi se prikolica mogla koristiti za izvlačenje plovila iz mora, stražnju ploču sa svjetlima mora biti moguće skinuti kako ne bi uronila u more svaki put kada prikolica krene niz kosinu.

PRAVILNO POSTAVLJANJE

Bez obzira na način postavljanja, uvijek treba poštovati nekoliko osnovnih pravila. Prvo i najvažnije je raspored težine, pri čemu se najlakše voditi položajem križa na dizalici, čija se sredina nalazi točno iznad težišta plovila. Sukladno tome, on se mora nalaziti točno iznad osovine kod jednoosovinskih, ili između osovina kod dvoosovinskih trajlera.

Pri tome treba paziti da opterećenje prednjeg dijela trajlera, odnosno vučne kuke vozila, bude 50-ak kilograma za manje jednoosovinske prikolice, pa do 120 kilograma, koliko je najveće dopušteno opterećenje vučne kuke većih terenskih i kombi vozila koja mogu povući prikolice do maksimalne ukupne težine od 3500 kg.

Ako je opterećenje na prednjem dijelu trajlera manje od 50 kg, tada on u vožnji ima tendenciju podizanja prednjeg dijela (kao da se želi otkvačiti s kuke), što rezultira vrlo neugodnim cukanjem stražnjeg dijela vozila. Nakon što je određen centar težišta plovila, tada njemu treba prilagoditi i držač za pramac (koji se kod većine prikolica nalazi na pomičnom nosaču s vitlom) i podesiti ga tako da pramac plovila čvrsto sjedne u za to predviđeno mjesto.

Kad je i to odrađeno, treba pripaziti na krmeni dio koji, kao i pramčani, mora biti u centru, te nakon toga dolaze na red bočni podmetači. Prije nego što se trake za podizanje plovila potpuno otpuste, a nakon što je kobilica plovila sjela na središnje valjke, bočni podmetači u krmenom dijelu podižu se toliko da zadrže plovilo u poprečno vodoravnom položaju.

Kada su oni podignuti, te osigurani da u tom položaju i ostanu, isto treba učiniti i s pramčanim bočnim držačima pokretnima po visini i širini prikolice kako bi što bolje poduprli plovilo. Kad su sve ove radnje obavljene, trake kojima je plovilo podignuto mogu se u potpunosti otpustiti i maknuti od plovila.

TRAKE ZA VEZIVANJE

Prije početka vožnje plovilo treba osigurati od pomicanja, a to se čini uz pomoć traka za vezivanje tereta s mehanizmom, tzv. španerima. Osim pomicanja u smjeru gore-dolje, plovilo treba osigurati i od pomicanja naprijed-natrag, tako da se prednji kraj veže dvjema trakama – jednom koja će ga potezati prema naprijed (nju može zamijeniti i vitlo na prikolici ako ima kočnicu i dovoljno je čvrsto), te drugom koja će ga pritiskati prema dolje i vući lagano unatrag. Trake se na plovilu hvataju za najčvršći dio, uglavnom bitve, dok se na prikolici hvataju na za to predviđene uške.

No traka se može omotati i oko poprečnog rebra prikolice i provući kroz omču na samom kraju trake kako bi se spriječilo njezino otpuštanje tijekom vožnje. Krmeni dio osigurava se na sličan način, provlačenjem trake kroz bitve i njezinim natezanjem prema naprijed kako bi tijekom transporta plovilo gurala prema naprijed. Kod zatezanja traka treba paziti na to da se plovilo ne ošteti, pa je na osjetljivijim mjestima uputno podložiti komad čvršće tkanine ili tapisona.

Prije izlaska s prikolicom na cestu potrebno je provjeriti jesu li svjetla prikolice ispravna i priključena za vučno vozilo, je li sigurnosna sajla zakačena za kuku, te je li prednji kotač na rudi prikolice podignut i dobro osiguran da se u vožnji ne bi spustio do kolnika i počeo strugati po asfaltu.

 HANZA MEDIA

Također, kada vučete prikolicu, ograničenje brzine na autocesti iznosi 90 km/h, što mnogi vozači zaboravljaju, pa vuku prikolicu brzinama većim i od 130 km/h, što je vrlo opasno. Uz to, maksimalna dopuštena širina tereta koji se smije prevoziti bez posebne dozvole iznosi 2,55 metara, pa i to treba imati na umu pri transportu plovila.

PONAŠANJE U ZAVOJIMA

Pri vuči prikolice ne zaboravite da ste dugi između 10 i 14 metara (da, to je dužina prosječnog tegljača), pa dobro promislite kuda možete proći i gdje možete stati, a gdje ne možete. Također, u vožnji zavojitim cestama valja se pridržavati pravila da se u lijevom zavoju držite što više desno, a u desnom što više lijevo, kako vam prikolica ne bi sjekla središnju crtu prometnice i ugrožavala vozila iz drugog smjera.

Pri vožnji unatrag imajte na umu da prikolica skreće u suprotnom smjeru od vučnog vozila i uvijek osigurajte da vam netko izvan vozila gleda što se događa, jer se kraj prikolice iz vozila ne može vidjeti. Sve radnje u prometu, poput ubrzavanja, kočenja i skretanja, treba obavljati puno sporije i nježnije nego inače.

Iako su prikolice vrlo jednostavna vozila, i njih treba redovito održavati kako bi dugo i bez problema služile svojoj svrsi. Ako se prikolica koristi za izravno izvlačenje plovila iz mora, odmah nakon izvlačenja treba je detaljno isprati slatkom vodom, pogotovo kotače i njihove ležajeve.

Na prikolicama s kočnicama treba redovito podmazivati pomični dio na rudi prikolice, te mjesta na kojima sajle ulaze u bužir i bubnjeve kočnica. Tijekom zime treba prekriti središnji dio prikolice kako vlaga ne bi uzrokovala stvaranje korozije i potencijalno blokiranje sajli i kočnica.

Sve prikolice imaju i ručnu kočnicu, koja bi tijekom mirovanja trebala biti otpuštena, a prikolica od pomicanja osigurana podmetačima ispod kotača. Ako je to moguće, bilo bi dobro stražnju ploču sa svjetlima, kad se prikolica ne koristi, smjestiti u neki zatvoreni, suhi prostor kako bi se spriječilo stvaranje korozije na spojevima.

Kada je u fazi zimskog mirovanja, bilo na njoj plovilo ili ne, prikolicu bi bilo uputno postaviti na podmetače (obično su to drveni cokovi), kako bi se rasteretili ovjes i gume, što će im onda produljiti životni vijek.

KORISNI SAVJETI U VOŽNJI

Tlak u gumama

Statistika njemačkog automobilskog kluba ADAC pokazuje da prikolice najviše problema imaju s gumama, a one se najčešće oštećuju kada nisu dovoljno napumpane. Dakle, prije polaska na put napumpajte ih na predviđene vrijednosti i povremeno provjerite tlak. Što se automobila tiče, preporučuje se na stražnjim gumama povećati tlak za 0,5 bara iznad onoga koji preporučuje proizvođač. Pritom treba znati da gume starije od šest godina nisu prikladne za vuču prikolice, kao i one čiji je profil manji od 1,6 mm. Gume se s godinama suše i ne prianjaju više dobro uz podlogu, pa se dobrim izborom smatraju one stare do četiri godine.

Zlu ne trebalo, dobro je ponijeti rezervnu gumu za prikolicu, a budete li je morali mijenjati, nužna vam je i dizalica. Optimalnom se pokazala mala hidraulična koja je snažna i praktična, jer ju je lako bilo gdje podmetnuti.

Oprezno s kočenjem

Prilikom vožnje autocestom ponekad se kilometrima možete spuštati kočeći, pri čemu su kočnice izuzetno opterećene, griju se i mogu čak otkazati. Zbog toga uvijek kada je to moguće kočite motorom. Male prikolice nemaju svoje kočnice, a teže od 750 kg imaju naletnu kočnicu. Obloge treba mijenjati, poluge podmazivati, ležajeve oprati i ponovno namastiti. Ne želite da se u ekstremnoj situaciji prikolica zanese, jer kočnice nejednako hvataju.

Pazite na brzinu

Oštećenja na cesti, otpali dijelovi s drugih automobila ili puknuće gume (pogotovo na jednoosovinskim prikolicama) mogu biti pogubni za stabilnost prikolice u vožnji. Zbog toga ne žurite i ne pretjerujte s brzinom, najbolje je oko 80 km/h. Nemojte koristiti tempomat ako nije neophodno kako biste mogli osjetiti da je motor preopterećen ili slabije vuče.

Dajte prednost bržima

Činjenica da vozite pažljivo i ne žurite, dobra je za vašu sigurnost i sigurnost vašeg plovila, ali ne i za ostale sudionike u prometu koje usporavate. Ako je moguće, birajte vrijeme kada je promet rjeđi i koristite autocestu, a na magistralnim cestama pratite stanje na retrovizoru i propuštajte brže od sebe.

Zaustavljanje na cesti

Kad dođe do kvara na cesti i morate stati sa strane, najprije valja osigurati da vas drugi sudionici u prometu uoče. Odmah treba uključiti sva četiri žmigavca, povući ručnu kočnicu i nakon gašenja motora kod automobila s ručnim mjenjačem valja ubaciti u prvu brzinu. Kod modela s automatskim mjenjačem pozicija se postavlja u položaj P (Parking). Nakon toga navlači se reflektirajući prsluk, izlazi iz automobila i postavlja trokut na 100 metara ispred vozila s prikolicom.

Noćno parkiranje

Kad se prikolica parkira dok vlasnik ide prenoćiti, korisno je u startu kradljivcima otežati posao. Ako je to izvedivo, prikolicu valja parkirati okomito uza zid, tako da je lopov ne može lako otkvačiti.

Podmažite kuku

Prije nego zakvačite prikolicu, priključni uređaj morate dobro očistiti, pregledati da nije istrošen ili oštećen, te na kraju podmazati mašću. Događa se da ljudi kupe brod i prikolicu, pa onda na automobil ugrade neku jeftinu kuku. Bježite od takvih ušteda, uvijek ugradite atestiranu i kvalitetnu kuku, jer ona čuva vas, brod, trajler i druge sudionike u prometu.

Ž. SIMUNIĆ

VOZAČKA DOZVOLA ZA PRIKOLICU

Prema našim zakonima, vlasnik vozačke dozvole B kategorije smije upravljati motornim vozilom B kategorije s priključnim vozilom maksimalne ukupne mase 750 kilograma. Za vuču priključnog vozila čija težina prelazi ovu brojku, potrebno je položiti ispit za upravljanje vozilom B+E kategorije. Da bi se to učinilo, treba ponovno zagrijati (auto)školske klupe i proći školu vožnje koja uključuje pet sati teorijske i 10 sati praktične nastave.

OMJER TEŽINA

Ne može se svaka prikolica montirati na svaki automobil, jer se moraju poštovati izračuni težine vozila i ukupne mase autoprikolice. Primjerice, ako je vaš automobil težak dvije tone, na kuku možete priključiti trajler s kočnicom težak do tri tone. No drukčija pravila vrijede ako se radi o trajlerima bez kočnice, jer se tada na automobil težak tonu može zakačiti trajler težine do 500 kg. To znači da ukupna dopuštena masa prikolice smije dosegnuti 50 posto težine vučnoga vozila.

VOZILO ZA VUČU

Da biste vukli trajler s brodom, morate imati i adekvatno vozilo za takvu namjenu, jer su slabašan automobil i velika prikolica nepremostiva prepreka. Vlasnici terenaca, SUV-ova i jakih limuzina, imaju u startu manje problema. Međutim, prikolice se lakše mogu vući i manjim automobilima nakon ugradnje nezaobilazne kuke. Da bi vozilo izdržalo dodatne napore vuče tereta, prvenstveno valja imati ispravne kočnice, motor koji se ne pregrijava zbog manjka vode u hladnjaku i kvačilo koje ne proklizava. Naravno, i amortizeri moraju biti u dobrom stanju i na visini zadatka.

Izvor: Slobodna Dalmacija

https://more.slobodnadalmacija.hr/om/nautika/sto-sve-treba-znati-o-trajlerima-za-vucu-brodova-donosimo-veliki-vodic-i-korisne-savjete